nedjelja, 04.06.2006.
....potpuna pomraćina moga srca.....
Turnaround, every now and then I get a
little bit lonely and you're never coming around
Turnaround, Every now and then I get a
little bit tired of listening to the sound of my tears
Turnaround, Every now and then I get a
little bit nervous that the best of all the years have gone by
Turnaround, Every now and then I get a
little bit terrified and then I see the look in your eyes
Turnaround bright eyes, Every now and
then I fall apart
Turnaround bright eyes, Every now and
then I fall apart
And I need you now tonight
And I need you more than ever
And if you'll only hold me tight
We'll be holding on forever
And we'll only be making it right
Cause we'll never be wrong together
We can take it to the end of the line
Your love is like a shadow on me all of the time
I don't know what to do and I'm always in the dark
We're living in a powder keg and giving off sparks
I really need you tonight
Forever's gonna start tonight
Forever's gonna start tonight
Once upon a time I was falling in love
But now I'm only falling apart
There's nothing I can do
A total eclipse of the heart
Once upon a time there was light in my life
But now there's only love in the dark
Nothing I can say
A total eclipse of the heart
Turnaround bright eyes
Turnaround bright eyes
Turnaround, every now and then I know
you'll never be the boy you always you wanted to be
Turnaround, every now and then I know
you'll always be the only boy who wanted me the way that I am
Turnaround, every now and then I know
there's no one in the universe as magical and wonderous as you
Turnaround, every now and then I know
there's nothing any better and there's nothing I just wouldn't do
Turnaround bright eyes, Every now and
then I fall apart
Turnaround bright eyes, Every now and
then I fall apart
***nadam se
da svi znate ovu pjesmu,jer je super...
prije sam je slušala,i sinoć u jednome filmu...opet sam je čula..
riječi mi se posebno sviđaju...pa eto tko zna eng..neka pročita...;)pjesma se zove Potpuna pomraćina moga srca...
- 17:29 -
petak, 02.06.2006.
Bog,jedina ljubav
Živio si običnim životom.
Tvoja te vjera upućivala na Boga koji je iznad svega, koji je prvi i jedini.
Odjednom, neko treptanje, neka neobična svjetlost privlačnih obrisa,
neka želja da potrčiš, neki nutarnji osjećaj da si prozvan imenom,
tjera te da ostaviš sve...
Do neki dan sam mislila,kako da vjerujem kad neznam u koga vjerujem...
..kako ću vjerovati kad stalno patim...
zašto opće vjerovati,kad nemam sreće....
Ovoga ljeta bila sam u Kolnu,na Svjetskom susretu mladih.Iako imala neki poseban osjećaj,da idem na tako veliki događaj,shvatila sam to 20.8. kad sam sa gotovo milijun mladih molila s papom. Taj osjećaj nikada neću zaboraviti,ta zajednička molitva,ta sloga...to je nešto posebno. Tih dana, među nama mladima bio je poseban odnos,nije bitno što nismo pričali zajedničkim jezicima, što se nismo poznavali...taj sjaj iz naših očiju bio je najbolje komunikacijsko sredstvo. Zahvaljivala Stvoritelju i izvoru svih ljubavi, nježnih i moćnih, koje pokreću svijet.
Negdje prije na vjeronauku,kada su me problemi sa svih strana snašli,najboljoj prijateljici sam rekla:"Ma dosta mi je te vjere,i svega..svaki dan se molim..i samo mi je još gore.A ona mi je na to odgovorila:O kojoj ti vjeri govoriš? Ti da vjeruješ,nebi to nikada pričala. Nemože to biti savršeno u ovom životu,samo se sjeti koliko je Bog patio da bi ti živjela ovaj život..
Poslije toga sam zanjemila...i shvatila sam da je u pravu,ovo što sam proživljavam su samo kušnje,da vidim dali sam vjernica..
Prije dva dana u snu sam čula tatu i mamu kako su se digli i užurbano hodaju po kući.Pomislila sam da je jutro,no pogledah na sat sam vidjela da je 3h u noći. Digula sam se i otrčala do vrata..Mama je rekla baki je pozlilo.Otišli su kod bake,a ja sam ostala kod kuće u suzama....uzela sam krunicu i upalila svijeću i molila sam se...mislila sam na ono najgore..nikako se nisam mogla smiriti,ta žena me je odgojila,pola moga života sam provela s njom,svaki dan se molila za mene...a sad na jednom je gubim...
Nakon 1h mama je se vratila kući,i rekla da je baka imala moždani udar,od tog trena suze nisu prestajale..krunica mi je sve više zatezala zglobove koliko sam je čvrsto držala..
Sutra dan,morala sam ići u školu,bila sam tijelom,ali duhom ne...Od toga svog ičekivanja nazvala sam mamu,rekla mi je da se baka probudila,ali da ništa nepriča,niti ikoga pozna...i opet sam se osjećala užasno..Da skratim priću...baka je se neoćekivano dobro oporavila,i puno je bolje....
I DALI JE POTREBNO SUMLJATI U BOŽIJU LJUBAV??
Pođi za mnom; posvetit ćeš se samo meni i onome što je moje;
ljubit ćeš samo mene i ono što je moje;
nećeš trebati ni na što drugo misliti,
nego na mene i na ono što je moje."
- 17:10 -
četvrtak, 01.06.2006.
Day after day....pain after pain....
Neznam kako da više izdržim ovaj pritisak u školi,neznam jednostavno što da radim.
Sve češće mislim da ovaj život nema smisla.Nemogu vjerovati kak se sve u sekundi može promjeniti...neznam što mis se događa....ove godine nemam sreće,prije 2 godine sam bila toliko sretna sve mi je bilo na mjestu od škole,obitelji,ljubavi....lane još nekako,ali ove godine.....čista nula...
Evo nakon dužeg vremena svidio mi se jedan dečko,iako nisam dugo mislila na vezu,već godinu dana a prije toga sam imala jednu od 5mj(moja velika ljubav,i nezaborljiva)i druga od 7mj...isto jako lijepa,nakon toga imala sam kratke vezice i koju briju ali...nije mi to baš ništa značilo....
i sada kad sam se možemo reći i zaljubila,nevjerujem da bi išta moglo biti....njegov odgovor...."pa super cura,i zgodna i sve,al neznam...na maturalnoj je bila sa svim dečkima plesala...mislim jer on normalan...???
Bila mi je maturalna od najbolje prijateljice i priznajem....bila sam malo popila..i sve,
,inaće po prirodi sam vesela i obožavam plesati...i plesala sam sa svim prijateljima..dok je on sjedio..tada još nisam bila toliko zagrijana za njega.i......neznam...
možda on nije prava osoba za mene...meni treba netko tko će mi vjerovati a ne prosuđivati na nekim možda malim pogriješkama...
...mislim da ću ga teško zaboraviti,jer.....toliko je zgodan...i te njegove plave oči mi ne izlaze iz glave..ponekad kad ne pogleda mislim da vidim u njegovim očima pogleda kakav i ja imam prema njemu,ali neznam što ga sprijećava da budemo zajedno....
sad mi je žao što su me prijateljice nagovorile da probam nešto s njim,bolje da je sve ostalo u meni....i u mojoj duši...njegove plave oći...
Sanjala sam tvoj dolazak
I da padam u zagrljaj tvoj
Sanjala sam tebe
Sanjala sam mili moj.
Sanjala sam divne planine
Na kojim smo stajali ja i ti
Sanjala sam ono mjesto
Gdje smo se sreli mi.
Sanjala sam divan san
A u njemu si bio ti
Sanjala sam tebe dragi..
- 19:44 -
srijeda, 31.05.2006.
moji snovi u prah se ruše...
Evo nemogu više,
jednostavno sam napravila ono što već dugo mislim...Ovo mi je drugi blog,međutim sad sam anonimna,i to mi je potrebno,jer sam mogu iznbjeti sve mojue osjećaje..i patnje...
Biti će mi jako drago ako mi ostavite koji komentar i savjet,oni koji misle samo napisati nešto tako da dođem na vaš blog...nisu mi potrebni..
Eto,toliko u prvom postu,nadam se da ćemo dobro surađivati...i pozdrav..
- 14:58 -
